Ljeto je plodno tlo za urinarne infekcije

Infekcije urinarnih putova vrlo su raširene bolesti, a nastaju kada bakterije preko uretre uđu u tijelo i razmnože se u urinarnom traktu. Urinarni se aparat sastoji od bubega, mjehura, uretera koji urin prenosi iz bubrega do mjehura i uretre (mokraćovoda) koja ga iz mjehura transportira prema van. Urinarne se infekcije mogu razviti i kod muškaraca i kod žena. Najčešće se javljaju u donjem urinarnom traktu (uretra i mjehur), no ako se ne liječe, mogu se raširiti i na ureter i bubrege. Infekcija mjehura, najčešća među urinarnim problemima, naziva se cistitis, a infekcija uretre naziva se uretritis. Infekcija bubrega (pielonefritis) bolest je koja zahtijeva hitan tretman jer može izazvati gubitak bubrega pa i smrt. Urinarne su infekcije mnogo češće kod žena nego kod muškaraca zbog toga što je njihova uretra (4 cm) mnogo kraća nego muška (16 cm) pa bakterije lakše penetriraju i koloniziraju mjehur. Vrlo su rijetke kod adolescenata i muškaraca u mlađoj životnoj dobi, a češće se javljaju kod djece do druge godine.

Uzroci i faktori rizika

Escherichia coli je bakterija koja uzrokuje gotovo 80 posto svih urinarnih infekcija kod odraslih osoba. Ta vrsta bakterije inače normalno živi u crijevima, a preko tkiva genitalija i anusa može se raširiti i do uretre. Kod žena je ta infekcija mnogo češća jer je uretra blizu zone tkiva inače normalno naseljenog bakterijama. Druge bakterije koje mogu izazvati infekcije urinarnog aparata su Staphylococcus saprophyticus (u 5 do 15 posto slučajeva), Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis. Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis se mogu prenijeti na partnera tijekom seksualnih odnosa. Escherichia coli kod žena može stići do uretre i zbog nepravilne intimne higijene, tj. kod pranja odostraga prema naprijed, a kod djece se infekcija može raširiti zbog prljavih pelena. Simptomi infekcija nižih urinarnih putova kod odraslih osoba mogu se manifestirati kao bolovi u leđima, pojava krvi (hematuria) ili gnoja (piuria) u urinu, nemogućnost uriniranja bez obzira na potrebu, povišena tjelesna temperatura, učestalo mokrenje (pollachiuria), opća slabost, bolno mokrenje (disuria). Na infekcije gornjih urinarnih putova najčešće upozoravaju drhtavica, povišena tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje.

Prevencija

Dijagnosticiranje urinarnih infekcija temelji se na analizi urinokulture, tj. na prevladavanju uzorka koji nije kontaminiran. Ta vrsta analize otkriva prisutnost bijelih krvnih zrnaca u urinu. Ako ih ima previše, znači da je infekcija već u tijeku. Da bi se utvrdilo koja je točno vrsta bakterija prouzročila infekciju i da bi se prepisala prava terapija, uputno je obaviti i antibiogram. Da biste prevenirali urinarne infekcije, dobro je držati se nekih jednostavnih pravila intimne higijene. U prvom redu izbjegavati intimne pjene za kupanje koje mogu iritirati uretru te prakticirati pravilnu intimnu higijenu prije seksualnih odnosa. Kad su u pitanju djeca, voditi brigu da se odmah zamijene uprljane pelene. Jedan od savjeta odnosi se i na pijenje više vode kako biste svome tijelu omogućili da izbaci što više toksina i bakterija. Uputno je redovito mokriti i ne zadržavati mokraću te se uvijek pomokriti nakon seksualnog odnosa. Jedan od važnijih savjeta za žene jest i pravilno brisanje prema natrag nakon obavljanja nužde kako bi se spriječio prijenos bakterija prema uretri, a kupanje u kadi trebalo bi zamijeniti tuširanjem.

Prevencija je najbolji način da spriječite probleme

Početkom kolovoza spremam se na odmor s prijateljicama, ali se unaprijed bojim da mi se ne dogodi urinarna infekcija kao prošlog ljeta, koju sam liječila velik dio zime. Kako nastaju takve infekcije i kao se zaštititi? Ljeto je u punom zamahu. Vrijeme je odmora, odmaka od svakodnevnice, opuštanja, putovanja, druženja. Stvara se osjećaj dobrog raspoloženja, ugode, zadovoljstva, pojačanih seksualnih aktivnosti te su češće spolno prenosive bolesti i upale urogenitalnog sustava. Stoga se od sviju nas očekuje maksimalna odgovornost i uporaba zaštite jer prevencija je najbolji način da nam odmor ne postane noćna mora. Spolno prenosive bolesti i zarazne bolesti koje se prenose nezaštićenim spolnim odnosom (bez prezervativa). Najčešći simptomi jesu pojačani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice, penisa ili anusa, osjetljivost, žarenje ili svrbež genitalnog ili analnog područja, pojava ranica, bradavica, mjehurića na spolnim organima ili analnom području, osjećaj žarenja, pečenja, bolova, iritacije tijekom i poslije mokrenja, osjetljivost i bolovi tijekom spolnog odnosa, bolovi i osjetljivost u donjem dijelu trbuha. Najčešći uzročnici su gljivice, gardnarela, trihomonas, herpes, klamidija, ureaplazma, gonoreja, HPV, E colli. No postoje i tzv. subkliničke infekcije kod kojih nema specifičnih simptoma ili su oni vrlo diskretni pa ne obraćamo pozornost na njih ili se jave nakon nekoliko tjedana, mjeseci pa i godina. Najčešće su uzrokovani klamidijom, ureaplazmom, mikoplazmom, beta hemolitički steptokokom, HPV-om, virusom hepatitisa, HIV-om. Posljedice neliječenih infekcija mogu biti teški upalni procesi sve do karcinoma. Samo rana dijagnoza i pravodobno liječenje smanjuju mogućnost posljedica infekcija. Naravno da uz to treba voditi brigu o higijeni, pazeći koje preparate upotrebljavate za održavanje higijene i vodeći računa o tome da pH rodnice mora biti kiseo i kao takav nas štititi od potencijalnih infekcija, nositi pamučno i prozračno donje rublje, izbjegavati dnevne uloške, piti dovoljno tekućine i paziti na prehranu. Eva Jendriš Škrljak, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije Poliklinika Sunce