Terapija radijalnim udarnim valovima (SWISS DOLORCLAST)

SWISS DOLORCLAST je uređaj koji koristi pneumatski izvor mehaničkih udarnih valova koji se preko odgovarajuće sonde prenose do bolnog područja. Učinci ovakve terapije na tkivo su ubrzan metabolizam, resorpcija depozita kalcija u tetivama i smanjenje osjetljivosti na bol. Učinci koji se manifestiraju neposredno nakon terapije prvenstveno su smanjenje bolne osjetljivosti zbog podražaja aferentnih osjetilnih vlakna perifernih živaca (što aktivira mehanizme koji inhibiraju osjet boli u stražnjem rogu leđne moždine). Udarni valovi mijenjaju okoliš stanica te na taj način potiču otpuštanje tvari koje blokiraju bolni podražaj, odnosno koje smanjuju lokalnu bolnu osjetljivost (endorfini). Učinci koji se manifestiraju danima i mjesecima nakon terapije nastaju zbog toga što udarni valovi djeluju na staničnu membranu na način da receptori za bol više ne prenose signale. Potiču i promjenu kronične upale u akutnu, te na taj način aktiviraju mehanizme samoozdravljenja. Glavne indikacije za primjenu terapije radijalnim udarnim valovima su: • Plantarni fascitis (upala tabanskih sveza stopala) sa ili bez petnog trna • Bolno rame (kalcifikacije tetive m.supraspinatusa i m.infraspinatusa) • Teniski lakat • Skakačko koljeno (sindrom vrha patele) • Upala hvatišta tetiva zdjelično-natkoljeničnih mišića • Upale ahilove tetive • Stare povrede s okoštavanjem te tretiranje kod stres fraktura (otkriveno je da se uporabom nižih energija ubrzava zarastanje napuknuća kostiju) Sam postupak se sastoji od 3-5 tretmana a interval između tretmana je 5-10 dana (ovisno o problemu, akutna stanja zahtijevaju veći a kronična stanja kraći razmak između tretmana). Ovisno o potrebi tretman se može ponoviti nakon 3-6 tjedana. Nakon postavljanja dijagnoze odredi se mjesto tretiranja te potrebni parametri (broj udaraca, tlak pneumatske pumpe, frekvencija, te snaga pritiska sonde). Neophodna je suradnje fizioterapeuta s pacijentom jer najučinkovitiji tretman je na granici bola. Postupak određivanja tretmana je slijedeći: fizijatar tijekom razgovora i kliničkog pregleda te potrebne dijagnostičke obrade (Rtg, UZV, MR...) postavlja dijagnozu nakon čega se određuje terapija te parametri tretmana kojeg provode fizioterapeuti prema dogovorenom rasporedu.