Edukacija i samokontrola vrlo su važni za liječenje šećerne bolesti

Šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih bolesti suvremenog čovjeka i učestalost joj sve više raste. Svjetski dan šećerne bolesti, 14. studenog, obilježava se ove godine po prvi puta kao Dan Ujedinjenih naroda koji su lani, prihvativši rezoluciju ‘’Ujedinjeni protiv dijabetesa’’, na taj način prepoznali dijabetes kao ozbiljnu bolest koja prijeti svjetskom zdravlju. U Hrvatskoj je registrirano oko 200 tisuća oboljelih, a smatra se da na svakog otkrivenog dolazi još jedan neotkriveni bolesnik.

dr.med. Ante Ljubičić Osobama oboljelim od šećerne bolesti zdravstvena služba trebala bi osigurati brzu i pouzdanu dijagnozu bolesti i procjenu stanja kroničnih komplikacija, predložiti kratkoročni i dugoročni plan liječenja i kontrolu te ih educirati o svim aspektima liječenja. Sve je to dio svakodnevne prakse liječnika u Poliklinici Sunce, u kojoj su trenutno u tijeku i pripreme za pokretanje Dnevne bolnice u kojoj bi se rješavali i oni složeniji slučajevi koje nije moguće zbrinuti u redovitoj poliklinilčkoj praksi. Mr. sc. dr. Ante Ljubičić, internist i dijabetolog iz Poliklinike Sunce kaže da se kod šećerne bolesti radi o kompleksnom poremećaju mijene tvari do kojega dolazi kada gušterača potpuno ili djelomično prestane proizvoditi inzulin, ili kada proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu, pa stanice ne dobivaju energiju potrebnu za život: “Osnovno obilježje dijabetesa je povišena razina šećera u krvi, kao posljedica nemogućnosti korištenja glukoze zbog manjka inzulina ili poremećaja na staničnoj razini. Dva su glavna tipa bolesti: tip 1, koji je znatno rjeđi, zahvaća uglavnom mlađe osobe i od početka zahtijeva liječenje inzulinom, i tip 2, koji je puno češći, najčešće pogađa ljude starije od četrdeset godina i kod njega je naglašenija nasljedna komponenta. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju tipičnih simptoma i znakova kao što su pojačano žeđanje, učestalo i obilato mokrenje, umor, mršavljenje, svrbež kože i sluznica, te na temelju povišenih vrijednosti šećera u krvi i nalaza šećera u mokraći. Bolest se razvija podmuklo, ali gotovo redovito uz nastanak kroničnih komplikacija na očima, bubrezima, živčanom i krvožilnom sustavu. Nerijetko tek komplikacije prvi put dovode bolesnika liječniku.”

Dr. Ljubičić ističe kako je liječenje šećerne bolesti doživotno, a sastoji se od općih mjera koje uključuju dijetnu prehranu i tjelovježbu, te samo kod pojedinih skupina oboljelih i medikamentno liječenje to jest tablete i inzulin. “Edukacija i samokontrola zbog svoje važnosti također spadaju u opće mjere. Samokontrolu šećera u krvi i mokraći, oboljeli rade kod kuće i na poslu, što im omogućuje da sami i u dogovoru s liječnikom mijenjaju i dopunjuju utvrđeni plan liječenja. Za to se koriste rezličite test-trakice i mali aparati za mjerenje glukoze, koji su iz godine u godinu sve bolji i jeftiniji. Već je ostvaren san mnogih oboljelih u obliku mjerača koji bez uboda i uzimanja krvi mjeri koncentraciju glukoze, ali zbog svoje cijene još nije dostupan hrvatskim građanima”, ističe Ante Ljubičić. Uz to, pokazalo se da samokontrola pomoću tih aparatića nije bez teškoća, što im još više ograničava upotrebu..

On smatra da je veliki napredak ostvaren i na planu zbrinjavanja bolesnika koji primaju inzulinsku terapiju: “Inzulini koji se danas primjenjuju dobijaju se sintetski, u potpunosti odgovaraju ljudskom inzulinu i ne izazivaju neugodne nuspojave kao ranije. Današnje naprave za davanje inzulina usavršene su i prilagođene mogućnostima i potrebama oboljelih. To su štrcaljke za jednokratnu upotrebu s finim, tankim i gotovo bezbolnim iglama, te štrcaljke u obliku penkale, kojima je davanje inzulina još lakše i sigurnije. Postoje i naprave za trajnu programiranu infuziju inzulina, takozvane inzulinske pumpe pomoću kojih se postiže maksimalna imitacija fiziološke sekrecije inzulina i veća mogućnost kontrole, ali one, nažalost, u ovom trenutku kod nas nisu dostupne zbog ekonomskih razloga. Pokušaji liječenja šećerne bolesti tipa 1 transplantacijom gušterače i otočića gušterače, primjena inzulina u obliku tableta i aerosoli, kao i gensko liječenje još su u eksperimentalnoj fazi.”