Vaginalne infekcije

Kiselost vagine (pH < 4,5) štiti sluznicu, ali i unutarnje genitalne organe žene od širenja infekcije. Ovako nizak pH je prirodna, poželjna pojava, a rezultat je djelovanja stalne aktivnosti normalne vaginalne flore (Doederleinovi lactobacili). Normalna vaginalna flora sa transudacijom vaginalne stijenke proizvodi manju ili veću količinu sekreta koji ima zaštitnu ulogu i ne treba ga liječiti. Promjene u okolini i u organizmu žene mogu dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže te uzrokovati infekciju i lokalne upalne promjene (hormonske promjene, menstruacija, trudnoća, prehrana, emocionalni stresovi, lijekovi, kontraceptivi... )

Prisustvo uobičajnog vaginalnog iscjetka bez simptoma je normalna pojava, a svaku promjenu iscjetka po količini, mirisu, boji i povezanog sa svrbežom i peckanjem treba ispitati. Upalne promjene ženskih genitalnih organa najčešće počinju infekcijom donjih dijelova genitalnog trakta. Poremeti se kiselost, a time i prirodna obrana vagine. Najčešći uzrok ovoj pojavi je pojačana alkalična sekrecija iz vrata maternice koja, slijevajući se niže, remeti prirodno kiselu sredinu rodnice. Ovu pojavu vidimo najčešće uz prisustvo ektropija (izvrnutog epitela) koji se lako inficira (manje otporan cilindrični epitel). Dio uzročnika je od ranije u vagini - prirodna saprofitna flora, a dio se unosi iz okoline ili spolnim putem (put ne znači isključivo spolni čin). Mikrobiološka verifikacija pojedinih uzročnika, ako usput nema simptoma kod pacijentice, ne zahtijeva liječenje. Uz ranije opisane Doederleinove bakterije još ih najmanje šest aerobnih sudjeluje u stvaranju prirodne kiselosti tako što glikogen pretvaraju iz monosaharida u mliječnu kiselinu.

Obrambeni mehanizmi su: kisela vagina debeli sloj skvamoznih epitelnih stanica - fizička barijera kontinuirano ljuštenje površnog sloja vaginalnog epitela koji onda služi kao "hrana" bakterijama, a na taj način se onemogućava i duže zadržavanje kolonizacija bakterija u epitelu normalna hormonska aktivnost jajnika = deblja sluznica zatvorenost ulaza u rodnicu stalno lučenje cervikalnih žlijezda, transudat vagine, Bartolinijeve žlijezde – ispiru rodnicu

Uzročnici infekcija se grubo dijele na infektivne i neinfektivne. infektivni - vaginitis,cervicitis,vaginalne i cervikalne lezije i npl. neinfektivni - zaostali tamponi, pesari, lihen planus, malignomi cervixa i vagine, hormonske promjene u postmenopauzi, radioterapija.

Kao gotovo popratna pojava upale vagine spominje se upala vrata maternice ili cervicitis - uzrokovan istim virusima i bakterijama koji se mogu naći u vagini. Candida, trihomonas i herpes simplex virus napadaju pločasti epitel (egzocerviks), dok Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia trachomatis zahvaćaju cilindrični - žljezdani epitel te su i odgovorne za endocervikalne infekcije (u kanalu).

Chlamydia trachomatis je najučestaliji sexualno prenosivi patogen zapadne civilizacije koji uzrokuje endocervikalnu infekciju. Lokalnom transmisijom se može naći u uretri ili rektumu uzrokujući i tu lokalne upalne promjene. Često uzrokuje perihepatitis i upalu pluća. Razvoj bolesti u maloj zdjelici je često asimptomatičan, širi se ascendentno u unutarnje spolne organe. Jedan je od najčešćih uzroka neplodnosti zbog oštećenja jajovoda, a u trudnoći izaziva spontane pobačaje i prijevremene porode. Infekcija se očituje kao mukopurulentni endocervicitis, a posebno pogodan teren za infekciju su eritroplakija i laceracije cervixa (nezbrinute ozljede u toku ranijih poroda ili pobačaja). Bakterije koloniziraju cilindrični epitel eritroplakije i žljezdani epitel endocervixa uzrukujući lučenje gnojno sluzavog alkalnog sekreta koji neutralizira prirodnu kiselost vagine, a time automatski remeti i njenu zaštitnu ulogu. Posljedice koje slijede rezultat su pojave „zatvorenog“ kruga. Važno je razumjeti: Ektopični epitel endocerviksa koji sada slobodno leži izvrnut prema lumenu vagine izložen je stalnom nadražaju kisele sredine rodnice. To izaziva pojačano lučenje alkalne sluzi iz nadraženog, a uz to i inficiranog epitela. Zbog svoje lužnatosti, ova sluz neutralizira normalno kiselu reakciju rodnice, skrećući pH prema višim vrijednostima (alkalizacija rodnice) što ujedno znači i manje otpornu vaginu. Manje otporna vagina znači jaču kolonizaciju bakterijama što u konačnici znači kolpitis (upala vagine) i cervicitis (upala vrata maternice). Neliječena, kronična upala vrata maternice podržava poznati statistički rizik od nastanka karcinoma, a ujedno predstavlja i rezervoar za daljnje širenje infekcije per continuitatem, limfogeno i hematogeno. Također je poznata činjenica da infekcija zahvaća i limfne vodove u stijenci vrata maternice, upala se dalje širi na parametrije (pričvrsne sveze maternice) čime je otvoren put za upalnu bolest male zdjelice sa svim poznatim posljedicama. Prisustvo velikih krvnih žila u tom području sugerira da se misli i na fatalne posljedice poput tromboflebitisa. Najčešći uzročnici vaginitisa su: gardnerella vaginalis, gljivice, trihomonas vaginalis, te poseban klinički sindrom "upalni vaginitis" - uzrok i uzročnik su nepoznati (laktobacili se zamjene streptokokima?). Također je za spomenuti i vaginitis i vulvitis postmenopauzalnih žena - nedostatak hormona stanjuje sluznicu pa nema "hrane" za laktobacile te pada prirodna obrana (debeli epitel + nizak pH) i bakterije se lakše koloniziraju.

Terapija eritroplakije: Mišljenja su podjeljena. Postoje zastupnici teorije kako je "ranica" prirodna pojava koju ne treba tretirati i sanirati, jer ako tu pojavu ima svako druga žena onda je to zapravo prirodno - pa i karijes ima svako druga žena , ali se svakako tretira i sanira. Dakako da postoje i zastupnici teorije da eritroplakija zapravo prestavlja epitel koji je poput hemoroida kliznuo iz svog kanala u vaginu i tamo iz dana u dan doživljava sudbinu koju ste pročitala. Naše razmišljanje temeljimo i na jednoj i na drugoj teoriji, a ono glasi: eritroplakija jest prirodna pojava (događa se u prirodi), prestavlja normalnu sluznicu čije je mjesto u kanalu, a ne na površini vrata maternice - nema dokaza da je ona tamo "doselila", jer je tamo iz nekog razloga nužna – na stranom je terenu, a domaćin je pokušava nekim od proučenih načina ili "prekriti maramicom" (transformacijska zona) ili gurnuti natrag u kanal. Ponekad mu to i uspije no ponekad nastupe "greške u koracima" koje se odražavaju kroz kronično upalnu priču koja, na sreću rijetko, završava postepenim, stepenastim promjenama u PAPA testu, ako se žena kontinuirano pregledava.

Prirodni su i mladeži pa se liječe - odstranjuju, ako pokazuju neku sumnju npr. znakove upale, prirodan je i karijes, pa se liječi, hemoroidi se operiraju, polip je također iz nekog razloga prirodno narastao pa ga se eliminira ... jer sve to ima neku svoju tužnu statistiku. E da, prirodne su i "klempave" uši, male grudi... Poznata je pojava da se eritroplakija ranije opisivala kao "prekanceroza" - imala je, a i dalje ima svoju statistiku (1 : 50 --- 1: 250 --- 1 : 500 ) zapravo, da li ovi podaci uopće nešto znače nekom tko je imao nesreću da bude baš taj 1 od... Slikovita je priča o močvari i komarcu koji svaki za sebe izgledaju simpatično, no malarija na kraju priče ne zvuči više tako. Prevedeno bi značilo slijedeće: močvara je eritroplakija, komarci su bakterije, virusi i druge beštije, a malarija je posljedica - upala vrata maternice koja po svom prirodnom slijedu, a neliječena, dovodi do promjena u epitelu - kako već to citolog vidi gledajući Vaš PAPA test. Suglasni smo i sa mišljenjem povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor HLK, koje kaže da se ectropij i kronični cervicitis kao njegova posljedica mogu liječiti i upotrebom antibiotika - to je najjeftinije, najbrže, praktično, ali definitivno privremeno rješenje - uklanja se posljedica, a ne podloga infekcije. Ostale metode liječenja bi svrstali u kategoriju tretmana, a ne nikako operacija, jer su maximalno poštedni i minimalno invazivni - bezbolni, dakle idealni i prilagođeni za ambulantni rad, jednostavni su -dostupni i ne udaljavaju pacijenta od njegovih uobičajnih, svakodnevnih obaveza ("ne treba bolovanje").

Tu spadaju: kemokauterizacija (Albothyl) elektrokauterizacija (LLETZ) radiofrekfentna tehnologija (hladna koagulacija) laser krioterapija Metode se grubo dijele na ablativne (LLETZ) i destruktivne (ostale). Terapijeske indikacije destruktivnih metoda su ectropij, transformacijska zona i cronični cervicitis koji su prethodno dokazani i potvrđeni kao nemaligni (uska suradnja ginekolog + citolog + patolog) uz uvjet da ginekolog ima dosta kliničkog iskustva u koloskopskom praćenju pacijentica.

Ova brošura predstavlja isključivo i samo informaciju za pacijenta u duhu bioetike ("pacijent ima pravo na potpunu informiranost i razumijevanje važnih činjenica o svom zdravstvenom stanju te na odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju medicinskih postupaka"), ne predstavlja niti sugestiju niti poziv na određeni tretman. Zadovoljstvo nam je što smo Vas informirali, a Vi dalje ovisno o svojim tegobama i u dogovoru sa svojim ginekologom, odlučite o potrebi za bilo kakvim tretmanom. Prethodno se dobro informirajte te ukoliko ste se odlučili za tretman, možete doći na dodatne informacije u konačnici prolazite uobičajnu pripremu, dobivate potrebna pismena uputstva i potpisujete informirani pristanak- suglasnost za tretman za koji ste se odlučila – tekst suglasnosti prethodno dobro proučite, kratak je i jasan, a govori o tome da ste samovoljno, baš nama iskazala svoje povjerenje, koje ćemo svojom stručnošću nastojati i opravdati. Vi ste nam zapravo i najbolja reklama za naš budući rad. U koliko ste se odlučili za drugu ustanovu, a time i drugog liječnika i od njegove strane preporučenu metodu, iskreno želimo Vama i Vašem odabranom terapeutu uspjeh u liječenju.

Hvala Vam na vremenu i povjerenju kojeg ste nam iskazala samim dolaskom u našu ginekološku ordinaciju , i ne zaboravite definiciju preventive: "to je skup mjera i postupaka koji se provode, kako bi se postojeće zdravlje očuvalo i unaprijedilo". Zdravlje nema cijenu, ali na žalost, to obično najbolje razumiju oni koji su ga već izgubili. Dr.med. Darko Gusić, spec.ginekolog